Došao je i taj dugo iščekivani dan. Ponedjeljak, 19. svibnja 2025. učenici 1.a i 1.b u pratnji svojih učiteljica i pomoćnice u nastavi krenuli su na izlet. Radosni i veseli s obzirom na kišno i prohladno jutro stigli smo na autobusni kolodvor. Uz pratnju oblaka polako smo krenuli prema Cetini i alkarskom gradu Sinju. Kako smo se približavali izvoru rijeke Cetine tako su i oblaci bježali, a odjednom je zasjalo sunce. Po dolasku na odredište laganom šetnjom smo krenuli prema izvoru rijeke Cetine gdje nam je Matea koja je bila naš vodič ukratko opisala najzanimljivije informacije o samoj rijeci.
U blizini izvora smo doručkovali, razgledavali prirodu i krenuli dalje. Ugodnom vožnjom stigli smo na ranč Mustang gdje nas je dočekalo ljubazno osoblje i ručak. Nakon ručka i deserta išli smo jahati konje. To je bilo predivno iskustvo jer smo jedva čekali napraviti krug, a konji su bili prekrasni i jako mirni. Upravo na ranču krenula je padati lagana kiša koja nas i nije previše ometala u jahanju. Iza jahanja obišli smo Muzej Sinjske alke gdje nas cijelim putem do muzeja pratio neumorni pljusak. Pripremili smo opremu za kišu i pješice krenuli prema muzeju. Na ulazu nas je dočekao simpatični kustos Branimir koji nam je omogućio gledanje filma vezanog za nastanak Alke, a kasnije nas proveo kroz cijeli muzej gdje smo uživali u razgledavanju alkara, njihovih konja, alkarskih momaka, vojvoda i odore koju nose.
Dok smo razgledavali muzej vani je prestala padati kiša te smo se uputili na predivno mjesto u Sinju u crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske. Pomolili smo se, fotografirali i kupili suvenir za uspomenu. Pomalo umorni krenuli smo prema autobusu jer nam se približilo vrijeme povratka. Sretnih lica uz pjesmu i smijeh stigli smo svojim kućama u večernjim satima.
Martina Jović, učiteljica
